Aston Villa Hardcore

Druga po zlu poznata navijačka skupina iz Biminghama navijači su Aston Ville - poznati po imenima Aston Villa Hardcore. Kao i druge navijačke skupine, i Villiansi su danas marginalizirani, a svoju reputaciju gradili su osamdesetih i devedesetih prošlog te u prvim godinama tekućeg stoljeća. Obračun poznat kao “Bat.tle of Rocky Lane” iz 2002. godine podsjetio je na "najslavnije" dane Villinih huligana. Riječ je o seriji nereda koja se dogodila poslije meča Aston Ville i Birmingahama.

Godine 2005., član organizirane skupine Villinih huligana Steven Fowler, koji je ranije već ležao šest mjeseci u zatvoru zbog spomenutih nereda iz 2002. godine, dobio je godinu dana zatvora za svoje učešće u organizaciji tučnjave Villa Hardcord's-a i navijača Chelsea - Headhuntersa. Obračun se dogodio na londonskom King Crossu godinu dana ranije. Iste godine - 2004. - nekoliko Villinih navijača bilo je umiješano u nerede i tučnjavu s navijačima Queen Park Rangersa u kojima je ubijena jedna osoba

Kohorta

Nakon sto je NK OSIJEK izborio prvoligaški status u bivšoj državi, Gradski vrt je bivao sve puniji i polagano je stasala skupina najbučnijih navijača. Od 1972. do 1978. godine navijačka skupina djeluje pod imenom ŠOKCI, od 1986. (na uzoru po tada najstariju i najpoznatiju navijačku skupinu Torcidu) pod imenom OSIJEK TORCIDA, a 1988. dogovorilo se da se uzme neko jedinstveno ime po kojem ćemo biti prepoznatljivi, izbor je pao na KOHORTA. Pojam "Kohorta" dolazi od latinske riječi cohors (što je ila osnovna pješadijska taktička jedinica Rimske vojske - deseti dio legije. U vrijeme rimskih careva cohors je brojio 400 do 600 ljudi). Prvo nogometno ludilo Osječane je protreslo sedamdesetih godina. Kvalifikacijska groznica u gradu na Dravi vladala je u doba drugoligaškog "haračenja" Lukačevića, Čordaša i Grnje, kada se za Gradski vrt morala gotovo danima unaprijed rezervirati i ona najlošija ulaznica, a kako bi se uživo vidjelo kako bećari svima trpaju po pet-šest komada. Isto se tako i kolektivno plakalo i prešutno su objavljivani pravi gradski dani žalosti kada se tragično, nespretno i nezasluženo ispadalo iz prvoligaških kvalifikacija. Posebno se, dakako, pamte one već legendarne sa Zagrebom 1973. godine kada je u uzvratnom susretu u Maksimiru i postavljen još danas važeći rekord najvećeg hrvatskog stadiona. Više od 60 tisuća ljudi pratilo je dramatični rasplet nakon neodlučenih 2:2 i rulete penala koja je odvela zagrebaše u Prvu ligu, a po upornom srpanjskom zagrebačkom pljusku te večeri je plakalo i više od trideset tisuća osječkih navijača koji su se tužnom karavanom vraćali u svoju Slavoniju.

Potkraj sedamdesetih, zapravo točno 6. svibnja 1979. zapamćena je najveća blamaža koja je tada na dugo vrijeme udaljila navijače iz Gradskog vrta. Također već čuvena, ali po lošem, bila je tadašnja prozirna namještaljka Osijek - Crvena Zvezda (2:2), Zvezdin izjednačujući pogodak već nakon isteka vremena iz nepostojećeg jedanaesterca. Opća blamaža koju je isceniralo klupsko rukovodstvo, a koje je bilo preslikano gradsko političko, dakle (veliko)srpsko, a prisilno nametnuto igračima. Ali, nikako nije sjelo navijačima od kojih su se mnogi tada i trajno ohladili od dolazaka na osječki stadion. A bili su taman dobili svog prvoligaša i svog mezimca.

Početkom osamdesetih, kao i svuda na ovim prostorima, začeto je organizirano navijanje ljubitelja nogometa. Stariji navijači su se razišli nakon blamaže sa Zvezdom, a mlade snage su se organizirale po uzoru na ipak najjaču i tradicijom najbogatiju splitsku Torcidu, pa smo se i mi nekako spontano isprva prozvali Osijek Torcida. Tijekom 1988. godine sazrela je i svijest o nužnoj originalnosti naziva i izabrali smo ime Kohorta.

ROBIJAŠI

ČELIK - ROBIJAŠI: Asim Demiri, vođa Čelikovih navijača, za Robijaše kaže da su prva zvanično organizirana navijačka skupina u BiH jer postoje kao udruženje građana od 1999. godine. Ovo udruženje ima oko 1.000 članova, prije se i plaćala neka članarina, ali sada, kako reče Demiri, "raja nema para". Povlastica za članove kluba je to da sa članskim kartama mogu ući na sve utakmice plaćajući ulaznicu samo jednu marku. Robijaši ne drže prodaju navijačkih rekvizita, nemaju prostor u kome bi se sastajali, a plaćanje odlaska na Čelikova gostovanja najčešće ide po principu zajedničke kase - svi daju po dvije-tri marke, a nešto malo pomogne i klub. Robijaši, odnosno nešto nasilniji dio Čelikovih navijača, nisu poznati kao pretjerano gostoljubivi domaćini, jer nerijetko, po završetku utakmice, na izlazu iz Zenice naprave "sačekušu" vozilima koja napuštaju stadion bombardirajući ih kamenicama. "Imaš 300-400 djece koja lupaju autobuse, ali ni ja ni udruženje navijača ne možemo preuzeti odgovornost za to. Za vrijeme utakmice mi nekako održavamo red tako što se pet-šest starijih momaka rasporedi po tribini", kaže Demiri, istovremeno potvrđujući tradicionalni animozitet navijača Čelika i Sarajeva: "Sa Manijacima se pazimo, a sa Hordama zla se ne volimo vidjeti ni na razglednici."

ŠKRIPARI

ŠIROKI BRIJEG - ŠKRIPARI: Navijači Širokog Brijega su već tri mjeseca registrirani kao udruga građana, a okupljaju navijače nogometnog i košarkaškog kluba. Robert Crnjac, jedan od vođa Škripara, koji, prema njegovim riječima, postoje od 1987. godine, kaže da će finansiranje navijačke udruge ići kroz sponzorstvo i donacije sa ciljem i da se uvede prodaja hrane i rekvizita na utakmicama. On ističe kako se udruga, čije članstvo broji oko 500 najzagriženijih fanova, bavi prije svega organiziranjem navijača i tvrdi da, od kada postoje, nema incidenata na utakmicama. Ranije je bilo okršaja, posljednji sa navijačima Zrinjskog, ali sada sve rade uz prethodni dogovor sa policijom, kako kod kuće, tako i na gostovanjima. Policija kamerom snima tribine, pa Škripari mogu napraviti i bakljadu, uz uvjet da se sve završi na tribinama. Crnjac kaže kako posebno pamti dolazak u Sarajevo, na utakmicu sa Željom, kada je sve besprijekorno funkcioniralo jer ih je do stadiona dopratila policija, a potom su ih i Manijaci dobro prihvatili. Škripari su ovo zapamtili, pa su uzvratili gostoprimstvo.

6.57 Crew

Navijačka skupina Portsmoutha - 6.57 Crew - ime je također dobila po vlaku, onom kojim se subotom voze na utakmicu, do stanice Waterloo. U osamdesetima je ova navijačka skupina bila jedna od najvećih i uzrokovala je niz nereda u cijeloj zemlji. Tučnjave s navijačima drugih klubova visoko su na njihovoj listi prioriteta, možda čak i iznad bodrenja svog kluba. Godine 2001. upustili su se u obračun s navijačima nogometnog kluba Coventry City. U pitanju je bilo gostovanje, pri kojem su navijači Portsmoutha trgali stadionske stolice i bacali ih na domaću publiku. U neredima 2004. godine, kad su prije i poslije utakmice masovno nasrnuli na navijače Southamptona, uhićena su 93 pripadnika 6.57 Crewa, uključujući desetogodišnjeg dječaka koji je postao najmlađi osuđenik za huliganizam u povijesti Velike Britanije. Tom prilikom stradao je i znatan broj pripadnika policije i osiguranja. Preko stotinu Portsmouthovih huligana imalo je zabranu putovanja na Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj 2006. godine, zbog zločina počinjenih na i oko stadiona diljem Engleske.

Red Army

Kao što je Manchester United jedan od najvećih nogometnih klubova svijeta, tako i njegovi navijači, poznati pod imenom Red Army,svrstavaju se kao najgori i najopasniji i najbrojniji navijači.Ime Red Army danas označava navijače Manchestera u cjelini,ali u sedamdesetim je bilo vezano za najgore britanske nerede.

Posebno su se iskazivali 1974/5, kad je United ispao iz Premier lige u niži rang natjecanja.Izbacivanje je razbjesnilo navijače,pa su cijelu godinu u Engleskoj pravili nerede.Njihove "aktivnosti" dovele su do ograđivanja navijača žicom na engleskim stadionima. 

Masovni obračuni s protivničkim navijačima dokumentirani su u filmu Hooligan iz 1985. godine, koji se bavi obračunima navijača Uniteda s Inter City Firmom u okolici Manchestera.

The Bushwackers

Huliganska navijačka skupina iz Nogometng kluba Millwall - The Bushwackers - uzela je ime iz američkog građanskog rata.U svoju čast su izumili svoje oružje
"Millwall cigle", napravljeno od smotka mokrih i "cementiranih" novina i korišteno u premlaćivanju protivničkih navijača.

Vrhunac moći su dostigli u 80-tim godinama prošlog stoljeća,navijači Millwall-a su najviše napravili nereda tokom igranja nogometa njihovog kluba.
Odgovorni su za mnoge i najgore nerede u povjesti britanskog nogometa,organiziranjem tuča,do sukoba sa policijom.Danas ova navijačka skupina nije jaka,ali je jaka učiniti neke stvari kao nekad.Godine 2001.dvojici navijača Wolverhamptona Bushwackersi isjekli nožem,dok su 2002 godine napravili krvavu tuču u noći utakmice njihovog kluba s Birminghamom,koje je jedan britanski specijalac opisao kao najgore nerede koje je vidio u svojoj karijeri.