Sve je to bio uvod u stvaranje ‘Armade’. Tridesetak mladića svakodnevno se okuplja na terasi Robne kuće ‘Ri’ i jedan od njih (Edi Rauhar) daje ime predodređeno za uspjeh – ‘Armada’. Prvo službeno gostovanje ‘Armade’ bilo je na polufinalu kupa u Titograd, gdje odlazi stotinjak navijača. Ovaj događaj iznimno je važan stoga što se po prvi puta pojavljuje transparent s natpisom ‘Armada’. Prolazak ‘Rijeke’ u finale kupa obilježilo je i prvi sukob Armade sa domaćim navijačima. Na finale kupa u Beograd 9. svibnja 1987. protiv ‘Hajduka’ odlazi bijeli vlak sa 4000 ludih navijača. Predvođeni ‘Armadom’ navijaju svih 90 minuta i po prvi put u bivšoj Jugoslaviji ispaljuju signalnu raketu na protivničku stranu. Sada već legendarna krađa suca Petrovića nije utjecala na to da se na dočeku igrača u rodnom gradu nađe dvadesetak tisuća ljudi. Slavilo se i pjevalo kao da je ‘Rijeka’ osvojila kup, a ostala je i legendarna parola: ‘Na Kantridi netko će da strada, Petroviću čeka te Armada’. Tradicionalno rivalstvo navijača ‘Rijeke’ i ‘Hajduka’ preraslo je u mržnju navijača ‘Rijeke’ prema hajdukovcima. Drugo i nije bilo za očekivati s obzirom na ukradeni kup bivše države.
SEZONA 1987/1988
Bitno je spomenuti prelazak idola navijača, Nene Gračana u ‘Hajduk’. Na Kantridi dočekan transparentom: ‘Neno ča te ni sram’, kasnije tijekom utakmice kamenovano je vozilo hitne pomoći koje je interveniralo radi Neninog prijeloma noge. ‘Armada’ postaje jedan od simbola grada na Rječini i dobiva sve više pristalica. Preuzima se geslo ‘sami protiv svih’, koje postaje odrednica u budućem navijanju. Pale se baklje na svim utakmicama, a posebno valja istaknuti utakmice protiv ‘Rada’ i ‘Prištine’ kada se pali po petnaestak baklji. Spomenut ćemo još i tuču sa navijačima ‘Dinama’ kada se u moru ispred lučice našla nekolicina navijača ‘Dinama’ i jedan auto zagrebačkih tablica, a demolirano je i reportažno vozilo tadašnje TVZ. Utakmica se odigravala na blagdan Svih Svetih, pa je u riječkom kvartu Škurinje na dan utakmice osvanuo grafit ‘dan mrtvih purgera’. Po prvi put u bivšoj Jugoslaviji svih devedeset minuta gorjela je bar po jedna baklja i do danas je to zapamćena kao jedna od najvećih bakljadi ‘Armade’. Za pamćenje je gostovanje u Zagrebu. U Zagreb iz Rijeke kreće 5 autobusa, dvjestotinjak navijača kreće vlakom, a jedan autobus stiže direktno iz Kača gdje su pratili RK ‘Zamet’. Jedan autobus zaustavio se u restoranu u Vukovoj Gorici, gdje je na jukebox’u gazda pustio himnu Dinama, što je bio dovoljan razlog da jukebox izleti iz restorana, a restoran bude totalno demoliran. Novine su poslije pisale o ‘western’ tučnjavi i razbijačkoj Armadi. Naravno autobus nikad nije stigao do Zagreba, već je vraćen u Rijeku. Da bismo vam dočarali sve te događaje prenosimo riječi jednog od sudionika: ‘Došli smo gore i manja skupina nas utekla je drotovima. šarali smo sprejevima po cijelom gradu, napili smo se i u ZOO vrtu šarali slona. Sjećam se da smo zvonili ljudima po vratima i tražili ih sinove, ako bi neki od njih rekli da imaju, zapitali bi dali navijaju za Dinamo. Naivci bi odgovorili pozitivno, ali mislim da im je poslije bilo žao. Jebi ga. Možda nije bilo u redu, ali šta je tu je`. Na Maksimiru se skupilo oko 600 riječana.
SEZONA 1987/1988
Bitno je spomenuti prelazak idola navijača, Nene Gračana u ‘Hajduk’. Na Kantridi dočekan transparentom: ‘Neno ča te ni sram’, kasnije tijekom utakmice kamenovano je vozilo hitne pomoći koje je interveniralo radi Neninog prijeloma noge. ‘Armada’ postaje jedan od simbola grada na Rječini i dobiva sve više pristalica. Preuzima se geslo ‘sami protiv svih’, koje postaje odrednica u budućem navijanju. Pale se baklje na svim utakmicama, a posebno valja istaknuti utakmice protiv ‘Rada’ i ‘Prištine’ kada se pali po petnaestak baklji. Spomenut ćemo još i tuču sa navijačima ‘Dinama’ kada se u moru ispred lučice našla nekolicina navijača ‘Dinama’ i jedan auto zagrebačkih tablica, a demolirano je i reportažno vozilo tadašnje TVZ. Utakmica se odigravala na blagdan Svih Svetih, pa je u riječkom kvartu Škurinje na dan utakmice osvanuo grafit ‘dan mrtvih purgera’. Po prvi put u bivšoj Jugoslaviji svih devedeset minuta gorjela je bar po jedna baklja i do danas je to zapamćena kao jedna od najvećih bakljadi ‘Armade’. Za pamćenje je gostovanje u Zagrebu. U Zagreb iz Rijeke kreće 5 autobusa, dvjestotinjak navijača kreće vlakom, a jedan autobus stiže direktno iz Kača gdje su pratili RK ‘Zamet’. Jedan autobus zaustavio se u restoranu u Vukovoj Gorici, gdje je na jukebox’u gazda pustio himnu Dinama, što je bio dovoljan razlog da jukebox izleti iz restorana, a restoran bude totalno demoliran. Novine su poslije pisale o ‘western’ tučnjavi i razbijačkoj Armadi. Naravno autobus nikad nije stigao do Zagreba, već je vraćen u Rijeku. Da bismo vam dočarali sve te događaje prenosimo riječi jednog od sudionika: ‘Došli smo gore i manja skupina nas utekla je drotovima. šarali smo sprejevima po cijelom gradu, napili smo se i u ZOO vrtu šarali slona. Sjećam se da smo zvonili ljudima po vratima i tražili ih sinove, ako bi neki od njih rekli da imaju, zapitali bi dali navijaju za Dinamo. Naivci bi odgovorili pozitivno, ali mislim da im je poslije bilo žao. Jebi ga. Možda nije bilo u redu, ali šta je tu je`. Na Maksimiru se skupilo oko 600 riječana.
No comments:
Post a Comment