Aston Villa Hardcore

Druga po zlu poznata navijačka skupina iz Biminghama navijači su Aston Ville - poznati po imenima Aston Villa Hardcore. Kao i druge navijačke skupine, i Villiansi su danas marginalizirani, a svoju reputaciju gradili su osamdesetih i devedesetih prošlog te u prvim godinama tekućeg stoljeća. Obračun poznat kao “Bat.tle of Rocky Lane” iz 2002. godine podsjetio je na "najslavnije" dane Villinih huligana. Riječ je o seriji nereda koja se dogodila poslije meča Aston Ville i Birmingahama.

Godine 2005., član organizirane skupine Villinih huligana Steven Fowler, koji je ranije već ležao šest mjeseci u zatvoru zbog spomenutih nereda iz 2002. godine, dobio je godinu dana zatvora za svoje učešće u organizaciji tučnjave Villa Hardcord's-a i navijača Chelsea - Headhuntersa. Obračun se dogodio na londonskom King Crossu godinu dana ranije. Iste godine - 2004. - nekoliko Villinih navijača bilo je umiješano u nerede i tučnjavu s navijačima Queen Park Rangersa u kojima je ubijena jedna osoba

Kohorta

Nakon sto je NK OSIJEK izborio prvoligaški status u bivšoj državi, Gradski vrt je bivao sve puniji i polagano je stasala skupina najbučnijih navijača. Od 1972. do 1978. godine navijačka skupina djeluje pod imenom ŠOKCI, od 1986. (na uzoru po tada najstariju i najpoznatiju navijačku skupinu Torcidu) pod imenom OSIJEK TORCIDA, a 1988. dogovorilo se da se uzme neko jedinstveno ime po kojem ćemo biti prepoznatljivi, izbor je pao na KOHORTA. Pojam "Kohorta" dolazi od latinske riječi cohors (što je ila osnovna pješadijska taktička jedinica Rimske vojske - deseti dio legije. U vrijeme rimskih careva cohors je brojio 400 do 600 ljudi). Prvo nogometno ludilo Osječane je protreslo sedamdesetih godina. Kvalifikacijska groznica u gradu na Dravi vladala je u doba drugoligaškog "haračenja" Lukačevića, Čordaša i Grnje, kada se za Gradski vrt morala gotovo danima unaprijed rezervirati i ona najlošija ulaznica, a kako bi se uživo vidjelo kako bećari svima trpaju po pet-šest komada. Isto se tako i kolektivno plakalo i prešutno su objavljivani pravi gradski dani žalosti kada se tragično, nespretno i nezasluženo ispadalo iz prvoligaških kvalifikacija. Posebno se, dakako, pamte one već legendarne sa Zagrebom 1973. godine kada je u uzvratnom susretu u Maksimiru i postavljen još danas važeći rekord najvećeg hrvatskog stadiona. Više od 60 tisuća ljudi pratilo je dramatični rasplet nakon neodlučenih 2:2 i rulete penala koja je odvela zagrebaše u Prvu ligu, a po upornom srpanjskom zagrebačkom pljusku te večeri je plakalo i više od trideset tisuća osječkih navijača koji su se tužnom karavanom vraćali u svoju Slavoniju.

Potkraj sedamdesetih, zapravo točno 6. svibnja 1979. zapamćena je najveća blamaža koja je tada na dugo vrijeme udaljila navijače iz Gradskog vrta. Također već čuvena, ali po lošem, bila je tadašnja prozirna namještaljka Osijek - Crvena Zvezda (2:2), Zvezdin izjednačujući pogodak već nakon isteka vremena iz nepostojećeg jedanaesterca. Opća blamaža koju je isceniralo klupsko rukovodstvo, a koje je bilo preslikano gradsko političko, dakle (veliko)srpsko, a prisilno nametnuto igračima. Ali, nikako nije sjelo navijačima od kojih su se mnogi tada i trajno ohladili od dolazaka na osječki stadion. A bili su taman dobili svog prvoligaša i svog mezimca.

Početkom osamdesetih, kao i svuda na ovim prostorima, začeto je organizirano navijanje ljubitelja nogometa. Stariji navijači su se razišli nakon blamaže sa Zvezdom, a mlade snage su se organizirale po uzoru na ipak najjaču i tradicijom najbogatiju splitsku Torcidu, pa smo se i mi nekako spontano isprva prozvali Osijek Torcida. Tijekom 1988. godine sazrela je i svijest o nužnoj originalnosti naziva i izabrali smo ime Kohorta.

ROBIJAŠI

ČELIK - ROBIJAŠI: Asim Demiri, vođa Čelikovih navijača, za Robijaše kaže da su prva zvanično organizirana navijačka skupina u BiH jer postoje kao udruženje građana od 1999. godine. Ovo udruženje ima oko 1.000 članova, prije se i plaćala neka članarina, ali sada, kako reče Demiri, "raja nema para". Povlastica za članove kluba je to da sa članskim kartama mogu ući na sve utakmice plaćajući ulaznicu samo jednu marku. Robijaši ne drže prodaju navijačkih rekvizita, nemaju prostor u kome bi se sastajali, a plaćanje odlaska na Čelikova gostovanja najčešće ide po principu zajedničke kase - svi daju po dvije-tri marke, a nešto malo pomogne i klub. Robijaši, odnosno nešto nasilniji dio Čelikovih navijača, nisu poznati kao pretjerano gostoljubivi domaćini, jer nerijetko, po završetku utakmice, na izlazu iz Zenice naprave "sačekušu" vozilima koja napuštaju stadion bombardirajući ih kamenicama. "Imaš 300-400 djece koja lupaju autobuse, ali ni ja ni udruženje navijača ne možemo preuzeti odgovornost za to. Za vrijeme utakmice mi nekako održavamo red tako što se pet-šest starijih momaka rasporedi po tribini", kaže Demiri, istovremeno potvrđujući tradicionalni animozitet navijača Čelika i Sarajeva: "Sa Manijacima se pazimo, a sa Hordama zla se ne volimo vidjeti ni na razglednici."

ŠKRIPARI

ŠIROKI BRIJEG - ŠKRIPARI: Navijači Širokog Brijega su već tri mjeseca registrirani kao udruga građana, a okupljaju navijače nogometnog i košarkaškog kluba. Robert Crnjac, jedan od vođa Škripara, koji, prema njegovim riječima, postoje od 1987. godine, kaže da će finansiranje navijačke udruge ići kroz sponzorstvo i donacije sa ciljem i da se uvede prodaja hrane i rekvizita na utakmicama. On ističe kako se udruga, čije članstvo broji oko 500 najzagriženijih fanova, bavi prije svega organiziranjem navijača i tvrdi da, od kada postoje, nema incidenata na utakmicama. Ranije je bilo okršaja, posljednji sa navijačima Zrinjskog, ali sada sve rade uz prethodni dogovor sa policijom, kako kod kuće, tako i na gostovanjima. Policija kamerom snima tribine, pa Škripari mogu napraviti i bakljadu, uz uvjet da se sve završi na tribinama. Crnjac kaže kako posebno pamti dolazak u Sarajevo, na utakmicu sa Željom, kada je sve besprijekorno funkcioniralo jer ih je do stadiona dopratila policija, a potom su ih i Manijaci dobro prihvatili. Škripari su ovo zapamtili, pa su uzvratili gostoprimstvo.

6.57 Crew

Navijačka skupina Portsmoutha - 6.57 Crew - ime je također dobila po vlaku, onom kojim se subotom voze na utakmicu, do stanice Waterloo. U osamdesetima je ova navijačka skupina bila jedna od najvećih i uzrokovala je niz nereda u cijeloj zemlji. Tučnjave s navijačima drugih klubova visoko su na njihovoj listi prioriteta, možda čak i iznad bodrenja svog kluba. Godine 2001. upustili su se u obračun s navijačima nogometnog kluba Coventry City. U pitanju je bilo gostovanje, pri kojem su navijači Portsmoutha trgali stadionske stolice i bacali ih na domaću publiku. U neredima 2004. godine, kad su prije i poslije utakmice masovno nasrnuli na navijače Southamptona, uhićena su 93 pripadnika 6.57 Crewa, uključujući desetogodišnjeg dječaka koji je postao najmlađi osuđenik za huliganizam u povijesti Velike Britanije. Tom prilikom stradao je i znatan broj pripadnika policije i osiguranja. Preko stotinu Portsmouthovih huligana imalo je zabranu putovanja na Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj 2006. godine, zbog zločina počinjenih na i oko stadiona diljem Engleske.

Red Army

Kao što je Manchester United jedan od najvećih nogometnih klubova svijeta, tako i njegovi navijači, poznati pod imenom Red Army,svrstavaju se kao najgori i najopasniji i najbrojniji navijači.Ime Red Army danas označava navijače Manchestera u cjelini,ali u sedamdesetim je bilo vezano za najgore britanske nerede.

Posebno su se iskazivali 1974/5, kad je United ispao iz Premier lige u niži rang natjecanja.Izbacivanje je razbjesnilo navijače,pa su cijelu godinu u Engleskoj pravili nerede.Njihove "aktivnosti" dovele su do ograđivanja navijača žicom na engleskim stadionima. 

Masovni obračuni s protivničkim navijačima dokumentirani su u filmu Hooligan iz 1985. godine, koji se bavi obračunima navijača Uniteda s Inter City Firmom u okolici Manchestera.

The Bushwackers

Huliganska navijačka skupina iz Nogometng kluba Millwall - The Bushwackers - uzela je ime iz američkog građanskog rata.U svoju čast su izumili svoje oružje
"Millwall cigle", napravljeno od smotka mokrih i "cementiranih" novina i korišteno u premlaćivanju protivničkih navijača.

Vrhunac moći su dostigli u 80-tim godinama prošlog stoljeća,navijači Millwall-a su najviše napravili nereda tokom igranja nogometa njihovog kluba.
Odgovorni su za mnoge i najgore nerede u povjesti britanskog nogometa,organiziranjem tuča,do sukoba sa policijom.Danas ova navijačka skupina nije jaka,ali je jaka učiniti neke stvari kao nekad.Godine 2001.dvojici navijača Wolverhamptona Bushwackersi isjekli nožem,dok su 2002 godine napravili krvavu tuču u noći utakmice njihovog kluba s Birminghamom,koje je jedan britanski specijalac opisao kao najgore nerede koje je vidio u svojoj karijeri.

Hrvatski navijaci

HRVATSKA zastava s natpisom "1950" (godinom osnutka Torcide), privukla je pažnju na ogradi Petrovsky stadiona u Sankt Peterburgu, gdje sinoć u osmini finala Lige prvaka naravno nije igrao Hajduk.

Godinu i četiri mjeseca nakon što su na istoj tribini i na istoj ogradi pripadnici Torcide s transparentima pratili svoj klub u Europa ligi (poraz Hajduka 0:2), došli su podržati Benficu na gostovanju kod Zenita u prvoj utakmici prvog kruga nokaut faze LP.

Prijateljstvo između No Name Boysa, navijača Benfice i Torcide, datira od davnih, ratnih vremena, točnije od jeseni 1994., kada su u istoj skupini Lige prvaka igrali Hajduk i Benfica.

Ta priča iznimno je potresna i zaslužuje da je se podsjetimo, posebno kada uzmemo u obzir u kakvom se kontekstu najčešće piše o navijačima ili kad se sjetimo kako je Torcida prošla prilikom prošlog, nedavnog posjeta nekadašnjem Lenjingradu.

Prvu utakmicu skupine LP u sezoni 94/95 igrali su Hajduk i Benfica na Poljudu. Za one koji ne znaju, bilo je to vrijeme kada je zemlja bila u ratu, a trećina Hrvatske okupirana. Na put prema tako egzotičnoj i opasnoj destinaciji, iz nekoliko tisuća kilometara udaljenog Lisabona uputio se kombi s nekoliko navijača Benfice.

Više ih nije imalo novca, ali ni hrabrosti za takvu ekspediciju, jer kako su govorili po dolasku u Split, čuli su samo priče o ratom poharanoj zemlji i gradu u kojem suparničke navijače bacaju u more. Njih nekoliko doček u Splitu i na Poljudu je bacio tek u delirij i nisu mogli vjerovati kako su ih primili i ugostili hrvatski navijači koji su itekako respektirali njihov podvig.
Torcidi su obećali "uzvrat jednakom mjerom" kada za mjesec dana dođe u Lisabon, ali im to nisu mogli omogućiti: Na povratku s patničkog navijačkog hodočašća, vozač kombija je na ulasku u Portugal zaspao za volanom i sletio sa ceste, a dvojici navijača, poznatima pod nadimkom Gullit i Tino i jednoj navijačici, Riti, bilo je to posljednje gostovanje.

Poginuli su nadomak kuće, nakon što su do Splita i natrag prošli cijelu Europu. Njima u čast, grupica navijača Hajduka iznajmila je identičan kombi i na uzvrat u Lisabon se zaputila istim mukotrpnim načinom kao i navijači Benfice.

Nitko u Lisabonu nije znao da su im se navijači Hajduka na ovaj način odlučili pokloniti i njihova akcija neopisivo je dirnula sve oko Benfice, kao i kada je izaslanstvo Torcide, prije utakmice na Luzu došlo do tribine s navijačima Benfice s vijencem za njihove poginule pripadnike. U znak zahvalnosti, oni su tada razvukli veliki transparent "Freedom for Croatia". Kao što vidimo, ratno prijateljstvo još traje.

Robijaši

Robijaši je navijačka organizacija NK Čelik-a iz Zenice, Bosna i Hercegovina.

Dobili su ime po Kazneno Popravnom Domu (KPD), koji je na područjima bivše Jugoslavije imao i pridjev najstrožijeg. Ime Robijaši nose od 1988 g. kada su se tadašnje vođe navijača u ugostiteljskom objektu "Šadrvan" složile da konačno navijači dobiju jedno prepoznatljivo ime zauvijek. Na samom početku grupa navijača koja je navijala za Čelik zvala se "Čelikovci", zatim mijenjaju svoje ime u "Smogovci" zbog svima nam poznatog smoga i nezdravih čestica koje je zbog svog neprestalnog rada "Željezara Zenica" redovno ispuštala. Poslije "Smogovaca" navijači mijenjaju ime u "Steelers", "HZČ (Huligani Zeničkog Čelika) i "Čelzi".
I ma koliko da su važne utakmice bivale izgubljene, navijači su uvijek ostajali uz svoj tim

Teska utakmica za Dinamo

DINAMO i ove sezone za ključnu europsku utakmicu ima dobro razrađen plan. Maksimir će napuniti popularnim cijenama, iako ulaznice nisu po kunu, 5-15 puta veća cijena privukla je već prvog dana brojne fanove "modrih" u redove za ulaznice. Stroge provjere osigurat će Zdravku Mamiću kakav-takav mir jer svi će se prekršitelji stadionskih pravila lako locirati imenom i prezimenom. Dinamo još iščekuje kaznu UEFA-e za incidente na utakmici sa Sheriffom, dok je za one protiv Fole Esch već odradio utakmicu s praznom istočnom tribinom. Za drugi prekršaj klubu prijeti utakmica bez navijača, a sljedeća kazna bila bi puno drastičnija. Zato protiv Bečana sve mora proći u najboljem redu. Iz Austrije će sigurno stići i 700 gostujućih navijača, koji su već osigurali svoja mjesta na maksimirskom jugu, pa se u srijedu očekuje velika nogometna fešta. Za goste je određeno ukupno 1700 karata.

Gademz

Iz pepela lokalne navijačke scene koja je iz razumljivih razloga zamrla tijekom ratnih godina, početkom 2001. godine oformila se grupa zaljubljenika u nogometni sport, zabavu na tribinama, te sve to začinila nesebičnom ljubavlju prema jedinom gradu. Neki novi klinci potpomoguti onim starijima koji se još dobro sjećaju prijeratnog navijanja na stadionu kraj Korane počeli su redovito dolaziti na utakmice NK Karlovca i davati podršku njegovim igračima, bez obzira na blato do koljena tipično za pašnjake treće lige. Ime "Gademz" nastalo je sasvim slučajno. Iako korijen riječi budi asocijaciju na tipičnu psovku iz anglosaksonskog svijeta "god damn", u stvari je umotvorina jednog od veselih inicijatora buđenja lokalne navijačke scene i pretpostavlja se da nema pretjerano veze s bilo kakvim stranim jezikom. U svakom slučaju, pod imenom "Gademz" na stadion dolazi isprva pet, šest, pa onda sve više navijača, koji redovito u svim utakmicama počinju bodriti klub. Pravi preporod i ustrojavanje "Gademza" u lokalnu navijačku skupinu dogodio se u sezoni 2004/2005. kad je "Karlovac" uz pomoć navijača dosegao i Drugu ligu. Loši rezultati u višem rangu natjecanja nisu pokolebali "Gademze" koji su ponovno ojačali s povratkom na trećeligaška kukuruzišta. Bez problema su ponovno mogli uživati u omiljenoj pivskoj kapljici, konzumirajući je čak i na stadionu, te obilaziti sela i gradove šire zagrebačke regije. U zadnje dvije sezone kad se Treća liga - zapad proširila od Zagorja do Istre, "Gademzi" plavo - bijele prate gotovo na svim utakmicama i daju mu potporu kako bi konačno gradu na četiri rijeke dao zasluženo mjesto na hrvatskoj nogometnoj karti.

Armada

Sve je to bio uvod u stvaranje ‘Armade’. Tridesetak mladića svakodnevno se okuplja na terasi Robne kuće ‘Ri’ i jedan od njih (Edi Rauhar) daje ime predodređeno za uspjeh – ‘Armada’. Prvo službeno gostovanje ‘Armade’ bilo je na polufinalu kupa u Titograd, gdje odlazi stotinjak navijača. Ovaj događaj iznimno je važan stoga što se po prvi puta pojavljuje transparent s natpisom ‘Armada’. Prolazak ‘Rijeke’ u finale kupa obilježilo je i prvi sukob Armade sa domaćim navijačima. Na finale kupa u Beograd 9. svibnja 1987. protiv ‘Hajduka’ odlazi bijeli vlak sa 4000 ludih navijača. Predvođeni ‘Armadom’ navijaju svih 90 minuta i po prvi put u bivšoj Jugoslaviji ispaljuju signalnu raketu na protivničku stranu. Sada već legendarna krađa suca Petrovića nije utjecala na to da se na dočeku igrača u rodnom gradu nađe dvadesetak tisuća ljudi. Slavilo se i pjevalo kao da je ‘Rijeka’ osvojila kup, a ostala je i legendarna parola: ‘Na Kantridi netko će da strada, Petroviću čeka te Armada’. Tradicionalno rivalstvo navijača ‘Rijeke’ i ‘Hajduka’ preraslo je u mržnju navijača ‘Rijeke’ prema hajdukovcima. Drugo i nije bilo za očekivati s obzirom na ukradeni kup bivše države.

SEZONA 1987/1988

Bitno je spomenuti prelazak idola navijača, Nene Gračana u ‘Hajduk’. Na Kantridi dočekan transparentom: ‘Neno ča te ni sram’, kasnije tijekom utakmice kamenovano je vozilo hitne pomoći koje je interveniralo radi Neninog prijeloma noge. ‘Armada’ postaje jedan od simbola grada na Rječini i dobiva sve više pristalica. Preuzima se geslo ‘sami protiv svih’, koje postaje odrednica u budućem navijanju. Pale se baklje na svim utakmicama, a posebno valja istaknuti utakmice protiv ‘Rada’ i ‘Prištine’ kada se pali po petnaestak baklji. Spomenut ćemo još i tuču sa navijačima ‘Dinama’ kada se u moru ispred lučice našla nekolicina navijača ‘Dinama’ i jedan auto zagrebačkih tablica, a demolirano je i reportažno vozilo tadašnje TVZ. Utakmica se odigravala na blagdan Svih Svetih, pa je u riječkom kvartu Škurinje na dan utakmice osvanuo grafit ‘dan mrtvih purgera’. Po prvi put u bivšoj Jugoslaviji svih devedeset minuta gorjela je bar po jedna baklja i do danas je to zapamćena kao jedna od najvećih bakljadi ‘Armade’. Za pamćenje je gostovanje u Zagrebu. U Zagreb iz Rijeke kreće 5 autobusa, dvjestotinjak navijača kreće vlakom, a jedan autobus stiže direktno iz Kača gdje su pratili RK ‘Zamet’. Jedan autobus zaustavio se u restoranu u Vukovoj Gorici, gdje je na jukebox’u gazda pustio himnu Dinama, što je bio dovoljan razlog da jukebox izleti iz restorana, a restoran bude totalno demoliran. Novine su poslije pisale o ‘western’ tučnjavi i razbijačkoj Armadi. Naravno autobus nikad nije stigao do Zagreba, već je vraćen u Rijeku. Da bismo vam dočarali sve te događaje prenosimo riječi jednog od sudionika: ‘Došli smo gore i manja skupina nas utekla je drotovima. šarali smo sprejevima po cijelom gradu, napili smo se i u ZOO vrtu šarali slona. Sjećam se da smo zvonili ljudima po vratima i tražili ih sinove, ako bi neki od njih rekli da imaju, zapitali bi dali navijaju za Dinamo. Naivci bi odgovorili pozitivno, ali mislim da im je poslije bilo žao. Jebi ga. Možda nije bilo u redu, ali šta je tu je`. Na Maksimiru se skupilo oko 600 riječana.

Rivalstvo u Zelje i Hajduka

Umjesto ugodne, prijateljske utakmice između Željezničara i Hajduka, stadion na Grbavici i područje oko njega pretvorili su se u četvrtak popodne u bojno polje.
Sat vremena prije nego što je trebao početi susret u Sarajevu, oko 17.30 sati, izbio je veliki sukob između navijača dvaju klubova. Oko 150 navijača Hajduka stiglo je s četiri autobusa iz Kiseljaka, preko istočne tribine uletjeli su na stadion i došli do dijela za domaće navijače. Dok su navijači Željezničara postavljali transparente, fizički su ih napali pa ih je policija izgurala van
No sukob se tada nastavio izvan terena. Drugi se dogodio ispred slastičarnice "Palma" nedaleko od stadiona, stotinjak domaćih vandala nasrnulo je na navijače bijelih bakljama, raketama, čuli su se i ''topovski udari''... na što su ovi uzvratili istom mjerom.

Na zelenom je travnjaku i na cesti oko stadiona bilo mnogo krvi, a na službenoj konferenciji za novinare potvrđeno je da nitko nije poginuo. Iz HNK Hajduka nitko nije bio na presici, no ispričali su se jer su se žurno uputili prema Splitu.
Ukupno je osam ljudi hospitalizirano s frakturama i težim ozljedama, od čega jedan policajac, 50 ih je privedeno, a većina ih je iz BiH. Iz Splita je došlo 15-ak navijača samo pogledati utakmicu.
– Među ozlijeđenima je i jedan teško ozlijeđen jedan. Riječ je o M. B. (1983.) iz Splita kojemu je kamenom ozlijeđena glava. Zbog težine ozljede upućen je na neurologiju gdje je operiran. Ostalih sedam ozlijeđenih lakše je ozlijeđeno, a uglavnom je riječ o posjekotinama, ogrebotinama i ozljedama od udaraca – rekla nam je glasnogovornica KUM-a Biljana Jandrić
Inače, navijači iz Splita u vrijeme sukoba tek su bili na putu u Sarajevo, a uz kraće čekanje na odluku hoće li se utakmica odigrati ili ne, na kraju je otkazana iako su momčadi već bile na travnjaku. Torcida, dok je bila na putu u Sarajevo, poručila je hajdukovcima da se ne vraćaju u Split ako odigraju utakmicu.

Povjerenik HNS-a za sigurnost Zoran Cvrk rekao je da ovaj izgred ne podliježe nedavno donesenom Zakonu o navijačima jer utakmica nije bila u organizaciji nekog hrvatskog nogometnog tijela.

Ovo je već treći prekid utakmice u BiH u 15 dana, a većina misli da je sve politički izrežirano.

Rivalstvo engleskih navijaca

West Ham ima veoma jak rivalitet s nekoliko klubova.Većina su iz glavnoga grada engleske "Londona".Najveći rivali su susjedi (Totenham Hotspur,Arsenal i Chelsea) koje katakteriše višegodišnje istočno-zapadno Londonsko rivalstvo.Ipak najstarije i najveće rivalstvo je naravno sa Millwallom,usprkos činjenici da je Millwall obični bio jednu ili dvije divizije ispod West Hama-a.Jedna priča govori da je rivalstvo počelo čak prije nego što su klubovi osnovani,u danima koje su Themes Iron Works i Millwall Iron Works kompanije bilie rivali za iste ugovore.Priča se nastavlja kako je to rivalstvo poraslo kada je kompanija koja je bila stacionirana u East End-u (West Ham) stupili u štrajk,a oni koji su radili u južnom Londonu (Millwall) su odbili da stupe u štrajk i nastavili da rade.Tokom 1970-80-ih "firme" su nastavile sa tučama, West Ham je postao ozloglašen zbog huliganstva. Inter City Firm je bila rivalska banda. Tokom 1990-tih i do danas zahvaljujući sistemima za praćenje i povećanjem policijskih snaga na utakmicama nasilje se smanjilo iako se veliko rivalstvo sa Millwall-om nastavilo, pogotovo posle gorkog poraza od Millwall-a sa 4-1. (13.8.2013.)

Delije

Delije ili Delije sever je naziv za ujedinjene navijače sportskog društva Crvena zvezda, pre svega Fudbalskog kluba Crvena zvezda. Do ujedinjenja je došlo na pravoslavni Božić 7. januara 1989. godine kada je između velikog broja imena koja su bila u opticaju za jedinstveno ime svih najvernijih navijača izabrano „Delije sever“.
Delije su uvek imale svoje grupe i podgrupe; trenutno najorganizovanije i najbitnije grupe Zvezdinog Severa su: Belgrade boys, Brigate, Ultra Boys i Heroes.
Navijači Crvene zvezde i Olimpijakosa razvili su duboko prijateljstvo. Navijači oba tima su sebe nazvali „Pravoslavna braća“ („Orthodox Brothers“). Mnogo puta navijači Crvene zvezde iz različitih navijačkih klubova su bili na utakmicama Olimpijakosa, posebno protiv njihovog najvećeg rivala FK Panatinaikosa. Od nedavno „Orthodox Brothers“ su počeli da uključuju navijače Spartaka Moskve.
U poslednjih nekoliko godina, iako Crvena zvezda ne ostvaruje očekivane rezultate, njeni navijači prave neverovatne posete, za naše prilike, koreografije, atmosferu.
U ovom trenutku Delije spadaju u jednu od najorganizovanijih, najvernijih, najbučnijih i najboljih navijačkih grupa u Evropi, a i šire. Od avgusta 2011. Delije pružaju podršku i KK FMP Železnik, koji je promenio ime u KK Crvena zvezda Beograd, dok se KK Crvena zvezda pet godina ne takmiči. Većina navijača poistovećuju staru Zvezdu sa Crvenom zvezdom Beograd.
Vođe navijača Delija su:Dragan Todić-"Toda" ,Željko Ražnatović-"Arkan" ,Vladimir Šavija, Dragan Vasić-"Gaga" ,Velibor Dunjić i dugogodišnji navijač Crvene Zvezde legenda Miodrag Milosavljević, poznatiji kao Mile Srbin.

Funcuti

Šibenski funcuti su navijačka skupina iz Šibenika.Osnovana je 10. travnja 1983. godine, dan nakon 3. finalne utakmice prvenstva bivše "SFRJ" između Šibenke i Bosne.Završila se pobjedom Šibenika rezultatom 83-82 koševima iz slobodnih bacanja.U gradu je bilo veliko slavlje, ali sutra dan stiže naređenje da se utakmica poništi i odigra ponovo.Uprava i igrači KK "Šibenke" su donjeli odluku da na ovu utakmicu ne idu u čemu su ih podržavali šibenski navijači.Pod utjecajem tih događaja nastaju Šibenski funcuti.Funciti u bivšoj "SFRJ" su bili jedni od najluđih i najvjernijih navijača iako ih je bilo u jako malom broju.Velik broj pripadnika Šibenskih Funcuta sudjelovao je u Domovinskom ratu kao i brojni navijači iz drugih navijačkih skupina.Funcuti su aktivni i na gostovanjima gdje prate svoje ljubimce širom Hrvatske.

The Maniacs 1987

Predstavnici Udruženje navijača FK Željezničar The Maniacs 1987(UNFKŽTM 1987) prisustvovali su sjednici Uprave kluba s Grbavice te su uručili pismo navijača povodom situacije u kojoj se aktuelni bh. prvak nalazi.

"Zbog dešavanja u klubu tokom prethodnih nekoliko dana, ali i zbog generalne situacije, mi navijači FK Željezničar osjećamo potrebu da istaknemo nekoliko važnih stvari. Prvo, svjesni smo teških okolnosti u kojima klub trenutno funkcioniše. U organima vlasti nema sluha za probleme sportskih klubova, već neko vrijeme nismo realizovali očekivane prodaje igrača, stanje u privredi je vrlo teško pa je i sa te strane teško doći do poslovnih partnerstava, a ni na tribinama slika nije na zadovoljavajućem nivou, jer posjeta nije onakva kakvu zaslužuje šampion države. Ipak, to su samo neki segmenti o kojima bi se moglo govoriti", istakli su iz UNFKŽTM 1987 na početku pisma.

Navijači smatraju da klub, uprkos trofejima, ne ide dalje te zahtijevaju postojanje sistema odgovornosti koji će to omogućiti.

"Ovom prilikom želimo naglasiti neke druge stvari. Za razliku od nekih faktora na koje je teško utjecati, na one unutar kluba je itekako moguće. Uprkos dobrim rezultatima na terenu i redovnom osvajanju domaćih trofeja, očigledno je da određeni dijelovi kluba ne prate nivo rada prvog tima. Zbog toga i prvi tim počinje stagnirati, a naš klub u cjelini ne ide naprijed. Za takvo stanje ne postoje izgovori niti je moguće prebaciti odgovornost na nekog drugog. Svaki zadatak ima svoju unutrašnju adresu i odgovornost za neizvršavanje nekih zadaća ili njihovo neadekvatno izvršavanje je na ljudima unutar samog kluba. Mi smo prilično dobro upoznati o radu, slabom radu ili potpunom neradu pojedinaca. Nije nam namjera da se miješamo u rad organa kluba, ali nije velika mudrost zaključiti šta treba učiniti ako pojedinci ne zadovoljavaju sve veće i veće zahtjeve sve jačeg i jačeg kluba. Nevažno je da li neko ne želi raditi ili jednostavno nije dorastao tome. Sistem odgovornosti mora postojati ako planiramo biti ozbiljan i funkcionalan klub", navodi se u saopćenju.

Navijači su dali podršku Amaru Osimu, koji je prema njihovom mišljenju najzaslužniji za uspjehe posljednjih godina, no, ukoliko ne bude promjena u organizaciji i komunikaciji, najavili su da neće biti samo nijemi posmatrači.

"Želimo izraziti i našu bezrezervnu podršku Amaru Osimu, najzaslužnijem pojedincu za to što se u našem klubu posljednjih godina dešavaju pozitivne stvari. Razumljivo, on to nije stvorio sam. Malobrojni pojedinci su mu pomogli u nastojanjima da se poboljšaju uslovi za rad, no sada smo dosegli nivo koji se ne može održati ukoliko se neke stvari ne promijene. Rezultati na terenu su daleko iznad organizacije koja bi trebala biti u njihovoj službi. Takvo stanje je neodrživo na duži rok. Sigurni smo da je Amaru Osimu to sasvim jasno i osjećamo da bi on mogao odustati od svega zbog nerada drugih. To nećemo dopustiti. Vi to shvatite kako god želite, ali mi smo već jednom prošli kroz tu priču. U to vrijeme nismo bili dovoljno organizovani i jedinstveni. Sada smo neuporedivo snažniji i odlučniji. Drugi put, ako do njega dođe, nećemo stajati po strani. U to budite sigurni. Navijači svoj klub jednako podržavaju i na našem stadionu i onda kada igramo stotine ili hiljade kilometara daleko od Grbavice. Prihvatamo da se nekada dešavaju i propusti na našoj strani. Mi konstantno radimo na rješavanju naših problema. Očekujemo da i vi radite isto. Postoje nesuglasice u međusobnoj komunikaciji, a dio ukupnog problema leži u činjenici da u Skupštini kluba, u kojoj prema Statutu navijači imaju svoja mjesta, trenutno sjede osobe koje nisu naši predstavnici", saopćeno je iz UNFKŽTM 1987.

Navijači zahtijevaju bolju saradnju kluba s njihovim predstavnicima te su istakli spremnost da pomognu Željezničaru.

"Znajte da našu podršku možete imati i da smo spremni pomoći ako na vašoj strani imamo ozbiljne sagovornike. Uostalom, radna grupa sastavljena od naših predstavnika je tokom protekle godine bila na raspolaganju klubu i za to vrijeme je zasigurno uradila više nego neki koji za svoj 'rad' ostvaruju pravo na plaću. Njeni članovi su voljni nastaviti rad i u budućnosti. Međutim, isto tako znajte da navijači neće biti nijemi posmatrači dešavanja ako neki očigledni problemi ostanu neriješeni. Mi nikome ne priznajemo da ovaj klub voli više nego mi i spremni smo to dokazati ako bude potrebno", navodi se u pismu navijača Željezničara.

HeadHunters

Kad se neka skupina navijača nazove headhunters(lovci na glave),samo po imenu znamo da nebi trebali sa njima imati posla.
Ovo ime su uzeli navijači iz londona koji navijaju za klub Chelsea.
Poznati su po rasizmu,a i povezani su sa rasističkim skupinama National Front i Combat 18.
Godine 1999,u njihovu skupinu je dosao reporter BBC-a,da radi reportažu o njima.
Jedan od vođa Headhuntersa Kevin Whitton je osuđen 1985 na doživotnu kaznu,nakon napada koji stavljen kao najgori
napad u povjesti britanskih navijača.Nakon izgubljene utakmice Chelsea Whitton je otišao sa svojim navijačima u klub vičući:RAT RAT RAT!!Kad su izašli iz kluba na podu su ostavili pretučenog i umirećeg Amerikanca

Bad Blue Boys

Bad Blue Boys je naziv navijačke grupe zagrebačkogDinama. Osnovani su 17. ožujka1986. Za maskotu ističu buldoga, a za himnu su prihvatili pjesmu "Dinamo ja volim". Ujedinjeni su u dvije navijačke udruge: Udrugu navijača Dinama koja svoje prostorije ima u Draškovićevoj ulici broj 23 u Zagrebu i Klub navijača Bad Blue Boys koji svoje prostorije ima u Zvonimirovoj ulici broj 41 u Zagrebu.
Izdavali su fanzin posvećen njima Ajmo plavi dok je u 2006. pokrenut fanzin Dinamov sjever kao službeno glasilo Udruge navijača Dinama. Nakon pilot broja izašao je u prosincu 2006. prvi broj tog fanzina. Izdaju video materijal, a imaju i internetsku stranicu. Najvatreniji Boysi Dinamo bodre sa maksimirskog Sjevera, dok se stariji Boysi okupljaju na Istoku.

Kohorta

Kohorta je navijačka skupina NK Osijeka osnovana 1988. godine i smještena na jugoistočnoj tribini stadiona "Gradski vrt". Od 1972. do 1978. godine navijačka skupina djeluje kao Šokci, od 1986. (po uzoru po tada najstariju i najpoznatiju navijačku skupinu Torcidu) pod imenom Osijek Torcida, a od 1988. godine Kohorta prema latinskoj riječi cohors koja ima dva objašnjenja. Prema prvom bila je to osnovna pješadijska taktička jedinica Rimske vojske - deseti dio legije. U vrijeme rimskih careva cohors je brojio 400 do 600 ljudi i bio je stacioniran u gradu. 

Torcida

Torcida je navijačka skupina Hajduka, osnovana 28. listopada 1950. godine. Torcida je najstarija navijačka skupina u Europi.Klub navijača djeluje na adresi Zrinsko-Frankopanska 17, Split. Slogan navijača je "Hajduk živi vječno", kojim se svjedoči o dugoj i kontinuiranoj tradiciji imena koje opstoji bez promijene od osnivanja do danas države i lige su propadale, Hajduk "živi vječno"
Članovi Torcide kao i ostali najvatreniji navijači kluba okupljaju se na poljudskom sjeveru odakle gromoglasnim navijanjem bodre svoj klub. Osnivanju Torcide prethodilo je organizirano navijanje još od osnivanja Hajduka 1911. godine. Prvi organizirani odlazak navijača na domaće gostovanje zabilježeno je 1927. protiv HAŠK-a u Zagrebu, a na inozemno gostovanje 1936. protiv Rome u Rimu. Torcida je osnovana 1950., uoči nogometne utakmice sa Crvenom Zvezdom koju su pokrenuli dalmatinski studenti u Zagrebu Vjenceslav Žuvela, i uz njega Ante Ivanišević, Ante Dorič i još neki, a prema riječima Ante Dorića glavni podstrek dao im je Bajde Vukasa koji je oduševljeno pričao o atmosferi na brazilskim stadionima. Splitski studenti koji su studirali u Zagrebu željeli su napraviti dotada neviđen spektakl kako bi pomogli svojim ljubimcima i u tome su i uspjeli. Po uzoru na brazilske navijačke skupine koje su u to vrijeme postale poznate (te godine se u igralo obnovljeno Svjetsko nogometno prvenstvo u Rio de Janeiru), Hajduk je 29. listopada pobijedio Zvezdu rezultatom 2:1, pobjedonosnim zgoditkom koji je postigao legendarni igrač Hajduka Božo Broketa u 86. minuti. Slavlje je bilo neopisivo, ljudi su plakali od sreće, grlili se i ljubili kopačku kojom je Broketa dao gol, čitao se posmrtni govor Crvenoj zvezdi ... Te sezone momčad Hajduka osvojila je prvenstvo bez ijednog poraza, što je do danas ostao nenadmašeni rekord!!

Zulu Warriors

Kao što svi znamo da su engleski navijači najopasniji navijači na svjetu.Također znamo da su pravili velike tučnjave izazivali policiju.Tako postoji jedna grupa navijača koja se zove "Zulu Warriors" iz Birmingham City.U kasnim 70-tim godinama ukoliko se čuli uzvici: Zulu, Zulu!Na ulicama Birminghama moglo je značiti jedno da dolaze Zulu Warrios i da se spremaju za obračun.Njihovi članovi su bili različitih etničkih skupina.Oni su bili osamdesetih jedna od najstrašnih britanskih bandi okupljeni uz nogometne klubove i često su oni započinjali masovne tučnjave,napad na policiju,nerede,najčešće za vrjeme utakmica ponekad i poslije.Najpoznatiji su im obračuni sa navijačima Aston Ville.
Zulu navijači su poznati po odbrani "svog" teritorija od drugih navijačkih skupina.Među mnogim neredima koji su Zulu navijači započeli jedna od najgorih je tučnjeva u Cardiffu 2001. godine,u kojoj je jedna osoba ubijena,a devet ih sa teškim ozljedama odveženo u bolnicu.Godine 2006.,za vrijeme FA kupa,200 navijača Birminghama je nasrnulo na stadionsku ogradu koja ih je razdvajala od navijača Stokea.Uslijedila je ekstremna tučnjeva,a zatim i napad na policiju,koja će nerede kasnije opisati ekstremno nasilnima.

Horde zla

Nastankom Fudbalskog kluba Sarajevo prije više od 60 godina, grad na Miljacki podijeljen je na dva navijačka tabora. Rođeno je jedno vječno rivalstvo, igra nadigravanja na terenu, utakmice za koje se živi ali i dokazivanje na tribinama. Komšije sa Grbavice uvijek su bile najdraži oponent u navijačkim duelima, ali navijači Sarajeva išli su korak po korak dalje i zajedno sa uspjesima svog kluba polako stvarali svoje ime u tifo sceni bivše Jugoslavije.
Vjerni „Pitari” uvijek su bili uz majstore ove igre bez obzira na rezultate a tadašnja navijačka skupina bila je smještena na istočnoj tribini stadion Koševo. Nakon jednog incidenta na utakmici sa Crvenom Zvezdom kada je na gostujuću klupu bačen poskok ofarban u bordo bijelu boju, navijači Sarajeva okarakterisani su kao skupina vandala i bivaju premješteni na sjevernu tribinu Koševa.
Zbog ove promjene dolazi i do ideje za promjenom imena koja je sprovedena u djelo par mjeseci kasnije. Na sastanku na kojem su o novom imenu odlučivale vođe navijača, izabrano je ime Horde Zla. Naziv je došao sasvim slučajno, jer se na stolu našao broj popularnog 'Zagora', a naziv je upravo bio Horde zla. Nakon promjene naziva, navijači osnivaju i svoje udruženje 'Horde zla marketing'. Pomoću članarine koju su sami plaćali prave se prvi transparenti, dobavlja pirotehnika, prave se šalovi, kape... Horde Zla vrlo brzo dolaze u sami vrh ex-Yu navijačke scene. Dugo će se pamtiti bakljada na stadionu Koševo protiv Dinama, koja je proglasena kao treća u Jugoslaviji. Horde Zla postavljaju i rekord u neprekidnom navijanju – 45 minuta. Brojka navijača na tribinama je porasla na 5.000, a taj broj navijača su imali samo još Hajduk, Dinamo, Partizan i Zvezda. Horde Zla su uvijek bile protiv bilo koje vrste nacionalizma, i u to vrijeme su se svi članovi predstavljali kao Jugosloveni. Bilo bi sebično ne spomenuti i Kraljice Zla, koje su bile jako bitne za promociju grupe.
Treba spomenuti i veliki broj gostovanja i duela sa drugim navijačkim skupinama širom ex-Jugoslavije, a ostat će zapamčena gostovanja u Mostaru na stadionu Pod Bijelim brijegom, Beogradu, Zagrebu, Splitu... Onda je uslijedila agresija na Bosnu i Hercegovinu, i najveći broj navijača je stao u odbranu svog grada. U ratu Horde Zla gube jako puno članova, ali nakon rata se vraćaju u velikom stilu. Od ničega se pravi nešto veliko, i Horde Zla za kratko vrijeme ponovo postaju ubjedljivo najjača navijačka skupina u BiH. Zvanično se Horde Zla vraćaju na proslavi 10. godišnjice postojanja 1997. godine. U sljedeće dvije godine su Horde Zla pratile Sarajevo na svim stadionima u BiH, a napravljena je i najveća bakljada na Balkanu. Na derbiju 1998. je zapaljeno 300 baklji odjednom, a godinu dana kasnije je napravljena i najveća zastava na Balkanu.
Nakon osvojene titule 1998/99. opet dolazi do rezultatske krize. U narednih 5 godina nije osvojena titula, ali Horde Zla konstantno napreduju. Izdvojiti ćemo utakmicu protiv Bešiktaša na stadionu Koševo, kada je prikazana koreografija na 3 tribine što je jedini takav slučaj u BiH.

Nakon toga posjeta na stadionu Asim Ferhatović - Hase je sve manja, mnogi ljudi dižu ruke od Sarajeva, tako da i sjeverna tribina ne bilježi neka posebna izdanja sve do 2008. godine kada organizacija tribine i navijanja prelazi u ruke nove generacije Hordi Zla. Od tada igrači Sarajeva imaju veliku podršku na svim stadionima u BiH, ali i na gostovanjima širom Evrope. Horde Zla pored gromoglasne podrške, kući i na strani, prave prelijepe koreografije, velike bakljade i sve ostalo što ide uz jednu navijačku grupu i tribinu. Ubrzo je pokrenut i "Hz marketing" od kojeg se grupa finansira.04.09.2009. godine ostat će zapisan u historiji kao najstrašniji i najtužniji momenat za sve navijače Sarajeva. Tog dana u Širokom Brijegu je poginuo Vedran Puljić, koji je krenuo na utakmicu voljenog bordo tima. Njegov ubica još nije odgovarao za ovo strašno djelo, a Horde Zla u znak sjećanja na svakoj utakmici skandiranju njegovo ime u 24. minuti. ISTINA ZA VEDRANA!

The Inter City Firm ("ICF")

The Inter City Firm ("ICF") je jedna huliganska grupa navijača od jednog Engleskoga kluba West Ham.Ta huliganska grupa navijača bila je jedna od najaktivnijih 1970-ih i 1980-ih.Ime te huliganse grupe dobila je po InterCity (to im je bila mreža vozova kad su putovali na gostujuće utakmice).Jedan od članova (ICF) Kas Penant on je napisao nekoliko knjiga i fudbalskim huliganima(navijačim).Knjige su objavljene 1990-ih i početkom 2000-ih.U jednoj od knjiga koje je napisao Kas Penant "Čestitamo" upravo ste upoznali "ICF"Penant koji je pokušavao da objasni da "ICF" nije bio rasističji ni desničarska grupa.Uvijek su bili spremni da se pridruže ostalim navijačim grupama(huliganima) dok su navijali za englesku nogometnu reprezentaciju.Među svim tim britanskim huliganskim grupama kojih je bilo mnogo(1970-ih i 1980-ih) "ICF" je brzo postao najpoznatija huliganska grupa.Tu popularnost su postigli tokom "ere nogometnih huligana" kada su huligani zauzimali mnogo mjesta u britanskim medijima.1982. godine u neposrednoj blizin "Arsenalovog" stadiona "Hajberi" član Arsenalove huliganske grupe "The Gooners" je nažalost izboden do smrti od strane huliganske grupe "ICF". Datum(30.7.2013).